Čestitka Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u povodu Dana pobjede
Prenosimo u cjelosti priopćenje press slušbe DAHV-a
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini čestita svim građanima Republike Srbije Dan pobjede na fašizmom – 9. svibanj, dan kada je prije 80 godina okončan Drugi svjetski rat u Europi kapitulacijom nacističke Njemačke. Ovaj se rat smatra najkrvavijim sukobom u povijesti, u kojem je poginulo oko 60 milijuna ljudi. Antifašistički pokret otpora u Srbiji počeo je već u ljeto 1941. i vremenom je postajao sve snažniji, a svoj značajan udio u toj borbi dali su i vojvođanskih Hrvati. Stoga DSHV, u povodu obilježavanja ovog dana, želi istaknuti nekoliko važnih povijesnih činjenica.
Tijekom Drugog svjetskog rata Hrvati u Vojvodini, posebno u Bačkoj, našli su se u izuzetno složenoj i teškoj situaciji. Živjeli su u najvećem broju pod mađarskom okupacijom, bili su izloženi represijama, progonima i političkoj marginalizaciji. Naročito su mučeni u subotičkoj Žutoj kući. Međutim, i u tim okolnostima pokazali su hrabrost, otpor i nacionalnu svijest.
Slobodna Vojvodina od 11. lipnja 1945. piše o ulozi bačkih Hrvata u Drugom svjetskom ratu: »Od prvog početka borbe naših naroda za slobodu, naši članovi su sa velikom simpatijom i pažnjom pratili divovsku borbu svoje braće u Bosni i Dalmaciji, Kordunu, Slavoniji i Srijemu i, kada se za to ukazala prilika, mnogi naši članovi su u srpnju i kolovozu pristupili narodnooslobodilačkom pokretu i svim silama pomagali i skrivali diverzantske grupe naših partizana. Samo tako je bio omogućen rad naših hrabrih partizana u ovim krajevima, jer da nije bilo svijesti kod naših naroda i pomoći, koju su pružali u hrani i skrivanju, teško bi se moglo u ovoj ravnici održati«.
Jedna od ključnih povijesnih ličnosti među Hrvatima u tim događajima bio je Blaško Rajić, svećenik i političar, koji je još ranije stekao povjerenje naroda kao vođa bunjevačko-šokačke zajednice. Njegova zasluga u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata bila je borba za priključenje Bačke Kraljevini SHS. Zbog te uloge su ga mađarski okupatori mučili i internirali u Budim. Iz internacije se vratio 1943. Tijekom 1944. povezao se s partizanskim pokretom i postao osnivač i predsjednik prvog Narodnooslobodilačkog odbora u Subotici, koji je osnovan u njegovom župnom uredu. Spomen-ploča na zgradi župe sv. Roka svjedoči o tome.
U antifašističkom pokretu važnu ulogu imala je Hrvatska kulturna zajednica. Tijekom okupacije, njeni članovi, kao i pripadnici društva Matija Gubec, aktivno su podržavali narodnooslobodilačku borbu. Omladina okupljena oko organizacije Hrvatska privredna omladina, koja je brojala oko 300 članova, djelovala je i legalno i ilegalno, a mnogi su njeni članovi aktivno sudjelovali u oružanom otporu protiv fašista.
Među onima koji su dobili veliko mjesto u povijesti antifašističkog pokreta su Matko Vuković, Geza Tikvicki, Đuro Dulić, Gajo Ivanković, Jovan Mikić, Petar Horvacki, Ivan Ivančević i drugi. Vuković je jedna od žrtava Žute kuće. Unatoč mukama, nije odao svoje drugove. Brutalno je ubijen 31. listopada 1941. godine. Godine 1962. je osnovna škola u Subotici dobila ime po njemu. Geza Tikvicki je bio tajnik Gradskog narodnog odbora i Gradskog odbora Narodne fronte u Subotici, te zastupnik Narodne skupštine Narodne Republike Srbije, Đuro Dulić je u kolovozu 1941. stupio u Rađevački bataljon Valjevskog NOP odreda. U borbama oko Valjeva uništio je njemački tenk. Bio je to jedan od prvih uništenih njemačkih tenkova. Ivanković je sudjelovao u oslobođenju Sombora. Stražarković je na početku okupacije pao u njemačko zarobljeništvo, a po dolasku kući odmah je pristupio organiziranju hrvatske omladine. Zahvaljujući svojoj agilnosti i marljivom radu gotovo svu omladinu, koja se za vrijeme okupacije okupljala u Hrvatskom domu pridobio je za Narodnooslobodilački pokret. Ivan Ivančević je u Travanjskom ratu bio vojni zapovjednik Rume. Sudjelovao je u Batinskoj bitci i postavljen za tajnika Mjesnog narodnooslobodilačkog odbora u Baranji.
U oslobođenju Subotice 10. listopada 1944. sudjelovali su i Hrvati. Poseban doprinos u borbama dao je Tavankutski partizanski odred. Dan prije toga Tavankut je oslobođen od okupatora i postao tako prvo mjesto na teritoriju grada Subotice. Tavankut je tijekom okupacije bio prepun partizanskih baza, od kojih je čuvena »Alkatraz«. Veliku ulogu u pomaganju partizana imao je Lajčo Jaramazović. Dužnost gradonačelnika grada Subotice kao predsjednik Gradskog NOO-a obnašao je 1944./45. godine. Bio je član Glavnog NOO-a Vojvodine, vijećnik AVNOJ-a, kao i ministar u Vladi Srbije.
Hrvatsko društvo Miroljub u Somboru također je aktivno sudjelovalo u podržavanju otpora tijekom okupacije, iako je bilo pod pritiskom izvana i iznutra. Ivan Matarić, osnivač i član prvog Narodnooslobodilačkog odbora u Subotici, poslije rata ravnatelj filijale Narodne banke u Somboru, imao je veliku zaslugu u pridobijanju Hrvata (Bunjevaca i Šokaca) okupljenih oko Miroljuba.
U Srijemu su Hrvati isto bili aktivni u antifašističkoj borbi na teritoriju Nezavisne države Hrvatske. Naročito su se istakli partizani iz Hrtkovaca, koji su dali čak 77 partizana, od kojih su svi bili Hrvati. Najpoznatiji su Viktor Gunjak i Ivan Rožić, koji su se proslavili svojim diverzantskim akcijama po Srijemu. U podršci Narodnooslobodilačkoj borbi istakao se katolički svećenik iz Golubinaca Petar Masnić. Zbog toga je poslije rata postao dopredsjednik Glavnog Narodnooslobodilačkog odbora Vojvodine.
Mnogo Hrvata iz Vojvodine sudjelovalo je i poginulo u čuvenoj Batinskoj bitci od 11. do 29. studenoga 1944. te proboju Srijemskog fronta u proljeće 1945. Hrvati u Vojvodini su i u vremenu ratnog razaranja i okupacije pokazali privrženost svojoj zajednici i antifašističkim vrijednostima. Ostavili su snažan trag u povijesti otpora fašizmu.