Crnogorci u Srbiji: Nacionalni identitet - u labirintu asimilacije, negiranja i politike
»Negira se postojanost i osobenost jedne nacije. Tako je i u Crnoj Gori i doslovno je to preneseno ovamo. To je problem«, kaže Željko Kaluđerović. »Održavamo našu tradiciju i običaje, ali nismo bolesno tradicionalni. Mi smo miješana sredina. Gledamo da sve što možemo smirimo, bez politike«, kaže Gojko Vukčević
Popis stanovništva koji je u Srbiji rađen 2022. godine pokazao je da je u Srbiji broj Crnogoraca dvostruko manji nego što ih je bilo na popisu iz 2011. godine. Prema službenim podacima, u Srbiji je tek 20.238 Crnogoraca. Ako se rezultati posljednjeg popisa usporede s 1991. Godinom, Crnogoraca je skoro šest puta manje. Crnogorska manjina tako dijeli sudbinu Crnogoraca u drugim dijelovima bivše Jugoslavije, jer se i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sjevernoj Makedoniji bilježi drastičan pad od početka 90-ih.
Crnogorci su prostore Vojvodine naselili tijekom kolonizacije nakon Drugog svjetskog rata. Najviše ih je u općinama Kula, Vrbas, Mali Iđoš, Bačka Topola, a pojedinačno po mjestima u najvećem postotku ima ih u Savinom Selu i Lovćencu.
Crnogorci više nisu većina u Lovćencu
Čak i oni koji ne poznaju stoljetna migratorna kretanja u Vojvodini lako će zaključiti da je Lovćenac mjesto kolonizacije Crnogoraca. Između 1945. i 1948. godine tu su organizirano stigli kolonisti iz cetinjskog i barskog sreza. I sve do posljednjeg popisa Crnogorci su bili većinsko stanovništvo. Od 3.763 stanovnika Lovćenca na popisu iz 2002 njih 2.100 izjašnjavalo se Crnogorcima. Ali više nije tako. Osim što je ukupan broj stanovnika manji za tisuću, Crnogorci su brojčano pali iza Srba. Službeno, u Lovćencu živi 965 Crnogoraca i 1.249 Srba.
»Crnogoraca je u Srbiji 20.000, ali pitanje je i koliko među njima ima nacionalno totalno opredijeljenih Crnogoraca. Popis pokazuje da nismo više većina ni u Lovćenu, ali iskreno ja u taj popis i ne vjerujem. Ne vjerujem da je asimilacija uradila toliko. Najveći problem je negiranje našeg postojanja prvenstveno kroz Srpsku ravoslavnu crkvu u Srbiji. Dodajmo tome i svrstavanje u neke neprijatelje države samim tim što kažemo da smo Crnogorci«, kaže predsjednik Crnogorskog društva Lovćen iz Lovćenca Željko Kaluđerović.
Interes politike ili crnogorske manjine?
Uz Crnogorsko društvo Lovćen u Lovćenu radi i KUD P.P. Njegoš. Razlikuju se po programima i ciljevima rada, ali i gledanju na crnogorsku nacionalnu manjinu u Srbiji. Različito gledaju i na rad Nacionalnog vijeća crnogorske nacionalne manjine u Srbiji. U Njegošu ističu dobru suradnju, dok u Lovćenu kažu da je Nacionalno vijeće ispolitizirano.
Crnogorsko društvo Lovćen osnovano je 2009. godine.
»Kao udruga građana imamo neku drugu priču. Kroz razne manifestacije kao što su plemenske igre, književni večeri, koncerti… pokušavamo očuvati nacionalnu osobenost Crnogoraca. Posjećeni su naši programi, dvorana koja može primiti 300-400 ljudi bude puna, ali to nije mjerilo, jer ljudi se na popisu izjasne kako hoće«, kaže Kaluđerović.
Za svoj rad financijsku potporu osiguravaju iz Crne Gore. Kako kaže Kaluđerović, na pokrajinskim natječajima traži se mišljenje Nacionalnog vijeća, a oni tu dobivaju negativno mišljenje.
»Mi više zbog toga ne sudjelujemo na pokrajinskim natječajima. Po nama, Nacionalno vijeće je izabrano politički, u njemu su ljudi bliski vlasti i to više nije nacionalno vijeće Crnogoraca koje se bavi problemima crnogorske manjine. Kao crnogorsko udruženje imam pravo sudjelovati na dva natječaja godišnje u Crnog Gori. Dobili smo sredstva za književnu večer i snimanje filma o kolonistima u Vojvodini. Dobijemo 5.000-6.000 eura, ovisi kako nam boduju projekt«, kaže Kaluđerović i dodaje da u njihovim programima sudjeluju i umjetnici iz Crne Gore, a dolazili su im u goste i crnogorski dužnosnici.
Crnogorski jezik ne uči se u školama, nastavnici koji predaju u Lovćencu sve su više sa strane, sve je više nacionalno mješovitih brakova pa su po Kaluđerovićevom mišljenju to razlozi što se gubi ne samo osjećaj nacionalnog identiteta već i crnogorski jezik.
»Negira se postojanost i osobenost jedne nacije. Tako je i u Crnoj Gori i doslovno je to preneseno ovamo. To je problem. Nošnju i običaje smo sačuvali, a za ubuduće vidjet ćemo«, kaže Kaluđerović.
KUD P.P. Njegoš zaostavština je nekadašnje Jugoslavije. Društvo je osnivano 1956. godine. U početku su članovi radili u dramskoj i literarnoj sekciji a od početka 70-ih i u folkornoj sekciji. Društvo je imalo manji prekid u radu i sada radi kao folklorno društvo koje ima članove u tri uzrasne skupine.
»Imamo stotinjak članova, uglavnom iz Lovćenca. Domaćini smo Međunarodnog folklornog festivala, sudjelujemo na Međunarodnom dječjem festivalu, održavamo cjelovečernji koncert KUD-a, dobra nam je omladinska pjevačka skupina. Postavljamo crnogorske plesove i običaje, pjesme, ali i pjesme i plesove drugih naroda, povezani smo Crkvom. Održavamo našu tradiciju i običaje, ali nismo bolesno tradicionalni. Mi smo miješana sredina. Gledamo da sve što možemo smirimo, bez politike«, kaže predsjednik KUD-a P.P. Njegoš Gojko Vukčević.
Za razliku od Lovćena, u Njegošu kažu da sudjeluju na pokrajinskim natječajima i onima koje raspisuje općina Mali Iđoš. S matičnom državom nemaju neku veliku suradnju, ali zato imaju dobru suradnju s Nacionalnim vijećem crnogorske nacionalne manjine.
»Što je problem crnogorske manjine u Srbiji? Tu bih već zašao u domenu politike. Reći ću samo da se dijelimo na one kojima je Crna Gora ‘sve i svja’, a nisu pet puta bili u Crnoj Gori i one koji gaje ljubav prema Crnoj Gori, ali nisu time opterećeni«, kaže Vukčević.
…………………………………………………………………………..
Crnogorski samo u Malom Iđošu
Službena uporaba jezika jedno je od prava nacionalnih manjina. Pravo na službenu uporabu jezika crnogorska nacionalna manjina ima samo u općini Mali Iđoš. U toj općini crnogorski je u službenu uporabu uveden 2010. godine i za sada je to jedina općina gdje je crnogorski jedan od službenih jezika. Višegodišnji pokušaji da se crnogorski jezik uvede u službenu uporabu u općinama Vrbas i Kula nikada nisu dobili potporu zastupnika u lokalnim skupštinama.
Projekt se provodi uz financijsku potporu Kabineta ministra za pomirenje, regionalnu suradnju i društvenu stabilnost Republike Srbije.