06. listopada 2024. godine

Teta Marin sir

Početak obnove jedne od najstarijih crkava Srijemske biskupije

Dr. sc. Dejan Bursać, znanstveni suradnik u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu

Golubinačka kotobanja

Golubinačka kotobanja

GOLUBINCI, 4. rujna 2023. (RIA CROS) – Razvojem poljoprivrede u Srijemu u drugoj polovini XVIII. stoljeća dolazi do sve veće proizvodnje. Bilo je potrebno smisliti način odlaganja poljoprivrednih kultura, kako bi se što više očuvale. Počinju se graditi pomoćne zgrade, ambari, u kojima su se skladištili zrnasti plodovi žitarica i kotobanje u koje se odlagao kukuruz u klipu.

Kotobanje su građene od koso postavljenih drvenih letvica između kojih se nalaze razmaci, koji omogućuju strujanje zraka kroz nju. Ovi pomoćni objekti najprije su bili malih dimenzija i vremenom, kako su se kućanstva ekonomski razvijala, njihovoj gradnji posvećivala se sve veća pažnja.

Kotobanje su podizali najčešće domaćini u selu. Jedna od takvih ostala je kao spomenik kulture u obitelji Vlatka Ćaćića, bivšeg predsjednika i dopredsjednika, a sada aktivnog člana HKPD-a »Tomislav« iz Golubinaca.

»Preko zime sam pronašao stare elemente kotobanje. Popravio sam ih, izbrusio, obojio i postavio na mjesto. Kompletno sam je renovirao i danas izgleda točno onako kako je se sjećam kao dijete. Ona je u mom dvorištu ostala kao spomenik kulture od osobitog značaja. Golubinci su inače poznati po kotobanjama koje su zaštićene kao spomenici kulture, a mnoge od njih čekaju dopuštenje za obnovu od Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Drago mi je što sam uspio obnoviti moju kotobanju kako bi i mlađi naraštaji znali za njen značaj«, kaže Vlatko Ćaćić iz Golubinaca.

Gradnja kotobanja postala je veoma popularna u drugoj polovici XIX. i početkom XX. vijeka. Njihova kvaliteta i izgled ovisili su od ekonomskog statusa domaćina i stručnosti graditelja. Veličina kotobanje kao i bogatstvo dekorativnih elemenata reprezentirali su ekonomski status i ugled jednog kućanstva.

Projekt: KROz dan sa nama