06. listopada 2024. godine

Teta Marin sir

Početak obnove jedne od najstarijih crkava Srijemske biskupije

Dr. sc. Dejan Bursać, znanstveni suradnik u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu

Hrvatski Majur - sinonim za salašarska naselja koja nestaju

Hrvatski Majur - sinonim za salašarska naselja koja nestaju

SUBOTICA, 6. studenoga 2023. (RIA CROS) – Hrvatski Majur jedino je naselje u Srbiji s hrvatskim predznakom, a postao je sinonim za salašarska naselja koja nestaju. Od nekadašnjih 150 salaša, danas je stalno naseljeno još sedam s ukupno 15-ak stanovnika. Obitelji koje su ostale na Hrvatskom Majuru su Gabrić, Lulić, Vidaković, Skenderović, Guganović, Iršević i nedavno doseljeni Vucelić, piše »Hrvatska riječ«.

Hrvatski Majur smješten je oko 10 km jugozapadno od Subotice, između Somborske i Beogradske ceste, i Bećar i Žitničkog atara. Naselje se formiralo uz nekadašnju Pačirsku prugu (Subotica – Crvenka), a njegovo gašenje započelo je 1973. ukidanjem iste. Najviše je ljudi migriralo u susjedno selo Malu Bosnu i Suboticu.

Među malobrojnima koji su ostali je Josip Iršević. Živi on na Hrvatskom Majuru od rođenja – ’47. godine. Ugostio nas je u svojemu salašu iz ’56., tik uz nekadašnju prugu i Gabrićev križ.

Kaže, nekada je ondje bio centar naselja. Sve mu je bilo blizu; željeznička postaja, dućan, mijanaškula, a sada do prve trgovine u Maloj Bosni mora gotovo pola sata po ljetnom putu voziti motocikl. I nije mu to problem. Problem mu je samoća.

Lijepa sjećanja na Hrvatski Majur ima Grgo Piuković. Živio je on ondje od ’48. do ’75. kada se sa suprugom i djecom preselio u Suboticu zbog posla.

»Tamo sam išo u škulu, momčio se otaleg, svatove pravio tamo, sa ženom započo život u Franciškovom šoru di nam se rodilo troje dice«, nabraja Piuković.

»Lipo je tamo nama bilo, ali i teško. Za bolje nismo znali. Do škule sam imo 2 kilometera, a do crkve još i više i sve smo išli pišce. Ko deranac od 15-ak godina nosio sam na pecu u varoš mliko u kani od 6,5 litara. Pišce došo na pecu, prodo i vratio se natrag. Tako svako jutro. Kad smo kupili biciglu, onda je već bio drugi divan. I momčio sam se tako. Pridveče se krećalo sa salaša i tiraj priko vamo na Somborski put, na Mali Bajmak. Tu su mi živili dida i majka, al nismo mi spavali kod nji. Kad se igranka završi, onda tiraj natrag, pišce opet. To vam je bila uživancija«, prisjeća se Piuković.

Hrvatski Majur ime je dobio nakon Prvog svjetskog rata po željezničkoj postaji u čijoj je neposrednoj okolici bilo nastanjeno više obitelji s prezimenom Horvacki, navodi se u »Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca«.

 

Foto: Hrvatska riječ

Projekt: CROz dan sa nama