Mehaničar Josip Vuković i njegov kombajn

SUBOTICA, 5. rujna 2023. (RIA CROS) – Kao pravi mehaničar, Josip Vuković iz Đurđina volio je i voli sve što ima motor. Iako se zbog godina više ne bavi mehaničarskim poslom, s velikim žarom pričao nam je o modelima vozila koje je popravljao.

Najviše smo se zadržali na kombajnima, i to Zmajevom 780 – džakošu. Vjerojatno jer je to vozilo koje je Vuković prvo naučio rastaviti i sastaviti s obzirom na to da je tijekom izučavanja mehaničarskog zanata u đurđinskoj Zemljoradničkoj zadruzi Nova brazda krajem 60-ih taj model kombajna bio aktualan.

Iako se nakon završetka školovanja odmah zaposlio u Brazdi kao majstor za kombajne, Vuković je godinu dana nakon povratka iz vojske 1971. kupio upola s prijateljem Markom Dulićem svoga džakoša. Bio je to Zmajev prvi model, a prema riječima bać Jose, bila je to i prava revolucija, jer se prije njega vrlo vršalicom.

Prema riječima našeg majstora bać Jose, iz ovoga kombajna izvukli su maksimum. Navrli su s njime godišnje 50 vagona žita, što znači da su dnevno radili i do tri vagona.

»Ujutru je kombajn ulazio u njivu u devet sati. Manjivali smo se posla oko deset-jedanaest uvečer, a ako vjetar puše znali smo raditi i do tri ujutru, jer onda nije rasla vlaga. Na samom početku vršidbe duplirali smo plan rada«, priča nam Vuković i objašnjava kako su to uspjeli jer je na kombajnu radilo pet ljudi u dvije smjene.

Sudjelovao je majstor Vuković i u kupovini i održavanju vršalice i traktora koji se i danas koriste na Takmičenju risara.

»Na inicijativu Bunjevačkog kola Marko i ja pronašli smo staru nekadašnju mađarsku vršalicu i njemački traktor ofer s kandžama ili ‘sikirama’, kako smo ih zvali u Bačkoj Topoli. Bili su u jako lošem stanju, nisu se uopće mogli voziti. Donijeli smo ih u Đurđin u Markovo dvorište gdje su bili parkirani godinama. Ondje smo ih za svako Takmičenje risara pripremali. Pet majstora je bilo uključeno u to, svi Đurđinčani«, kaže Vuković.

Projekt: KROz dan sa nama