Monoštorski Bodrog čuva baštinu: mirisi ribljeg paprikaša i zvuci bećarca u srcu Podunavlja
Kulturno-umjetničko društvo Hrvata Bodrog iz Monoštora već godinama predano radi na očuvanju šokačke tradicije ovoga podunavskog mjesta. Njihova misija nije ograničena samo na nošnju, jezik i običaje, već obuhvaća i bogatu gastronomsku baštinu, oblikovanu stoljećima života uz rijeku. Među jelima koja se neraskidivo vežu uz identitet Monoštoraca posebno se izdvaja riblji paprikaš — spravljen u kotliću, na otvorenoj vatri, nekada skromno jelo dunavskih alasa, a danas simbol kulinarskog i kulturnog nasljeđa.
Upravo u njegovu čast Bodrog je prije nekoliko godina osmislio manifestaciju „Sastali se alasi i bećari“, događaj koji iz godine u godinu privlači brojne natjecatelje i posjetitelje. Ovogodišnje izdanje održano je protekle subote u dvorištu nekadašnje kuće časnih sestara, današnjem sjedištu udruge Bodrog.
Organizatori se pobrinu da svi sudionici imaju jednake uvjete: osigurani su prostor, drva, riba i tijesto. Na kuharima je ono najvažnije — odabrati pravu količinu luka, soli, paprike i znati ukrotiti vatru. Upravo u toj „tajni mjere“ krije se razlika između dobrog i vrhunskog paprikaša.
Pavle Begov iz Vajske opisao je svoj način pripreme: „Luk kratko dinstamo u malo vode, potom dodajemo ribu i još vode, tek da prekrije ribu s dva do tri prsta. Kad sve proključa, umiješa se paprika i začini. Na četiri kilograma ribe ide dvije i pol žlice paprike. Paprikaš se kuha otprilike pola sata, a kad je društvo raspoloženo, zna trajati i dulje. U tom slučaju u kotlić dodamo rajčicu, vino ili malo octa da se riba ne raspadne.“
Monoštorci, pak, ostaju vjerni svojoj stoljetnoj tradiciji. „Pet sastojaka je dovoljno: luk, riba, paprika, sol i voda. Najvažniji je pravi odnos. Na kilogram očišćene ribe ide litra vode, žlica paprike i sol po ukusu. Najprije se kuhaju riba i luk, pa tek kad dobro zavrije, ubacuje se paprika. Paprikaš mora ključati na suhim drvenim cjepanicama, ravnomjerno i bez prekida,“ objašnjava Marin Šuvak iz Monoštora. Dodaje kako se ova vještina prenosi prirodno: „Od djetinjstva uz Dunav, slušajući starije, gledajući, probajući – tako se uči.“
Za one koji su željeli potvrdu svoje kulinarske vještine, organizirano je i službeno ocjenjivanje uzoraka. Stručni žiri ocjenjivao je boju, gustoću i okus, a ovogodišnja titula najboljih pripala je upravo pecarošima, koji su pokazali da osim vještine u lovu na ribu jednako dobro vladaju i kuhačom.
No „Sastali se alasi i bećari“ nisu samo gastronomsko nadmetanje. Manifestacija je spoj hrane, pjesme i druženja. Monoštorski sokaci toga dana odišu mirisima kotlića i odzvanjaju bećarcima — šaljivim i pjevnim stihovima, zaštitnim znakom šokačkog podneblja. Upravo ta kombinacija čini manifestaciju posebnom i privlačnom, kako za domaće, tako i za goste iz okolnih mjesta.
Bodrog ovom manifestacijom ne njeguje samo recepturu paprikaša, nego i svijest da gastronomska baština čini dio kulturnog identiteta. Time „Sastali se alasi i bećari“ prerasta u mnogo više od kulinarskog događaja: to je živa čuvaonica šokačke tradicije, prostor susreta i most između prošlosti i sadašnjosti.
Zahvaljujući ovakvim inicijativama, Monoštor se svake godine u ranu jesen pretvara u mjesto gdje se prepoznaje duh Podunavlja – gdje kotlići krčkaju, tambure sviraju, a zajedništvo postaje okusno i zvučno iskustvo koje se pamti.
U srcu tradicije: Čuvari hrvatskog identiteta u Srbiji - internetski sadržaj na hrvatskom jeziku se realizira uz financijsku potporu Grada Subotice