Mons. Franjo Fazekas, biskup Subotičke biskupije
SUBOTICA, 22. prosinca 2023. (RIA CROS) – U katedrali Subotičke biskupije sv. Terezije Avilske u Subotici je 11. studenoga pod misnim slavljem zaređen njezin nov biskup, mons. Franjo Fazekas.
Za svećenika Subotičke biskupije zaređen je 29. lipnja 1984. godine u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske. Prve dvije godine svećeničke službe djelovao je kao župni vikar u župi Presvetog Trojstva u Somboru, da bi potom dvije godine vršio službu župnog vikara u Bačkoj Topoli, uz što je 1986. godine bio imenovan i upraviteljem župe u Bajši. Službu župnog upravitelja u Bogojevu i Srpskom Miletiću obnašao je od 1988. godine. Župničku službu vršio je od 1994. godine u župi sv. Franje u Senti, zatim od 1998. godine u Bačkoj Topoli te je 2021. godine imenovan župnikom župe sv. Jurja u Subotici.
U razdoblju između 2005. i 2012. godine obnašao je službu dekana Bačkotopolskog dekanata, a od 2012. do 2020. godine bio je arhiprezbiter Potiskog arhiprezbiterata. Godine 2020. imenovan je generalnim vikarom Subotičke biskupije. Tu službu obnašao je sve do smrti biskupa Slavka Večerina te je 29. kolovoza 2022. bio izabran za dijecezanskog upravitelja Subotičke biskupije.
»Svoju službu dijecezanskog upravitelja stalno sam smatrao privremenom. Međutim, kroz ovo razdoblje, mnogi su vjernici očekivali, i otvoreno su mi čak rekli, da ću biti sljedeći subotički biskup. Te su sugestije pomalo zbunjivale, ali kada sam ozbiljno razmišljao, nisam dao svemu tome važnosti. Bio sam uvjeren da će to biti neki drugi naš svećenik. Zato, odluka našeg pape Franje bila je za mene zaista iznenađenje«, istaknuo je u intervjuu za Hrvatsku riječ biskup Fazekas.
Na pitanje kako vidi budućnost Subotičke biskupije, odgovara:
»Naša statistika nije baš sjajna. Međutim, snaga naše kršćanske vjere nije u brojkama nego više u tome koliko živimo svoju kršćansku vjeru. Ako naše svjedočenje postane vjerodostojnijim, autentičnijim, i ako budemo iskreno molili, to će u budućnosti donijeti rast i u brojkama.
O važnosti da nacionalne manjine mogu imati liturgije na svome materinskom jeziku, kaže:
»Od II. Vatikanskog Koncila liturgija se slavi na narodnim jezicima. Odobrenje liturgijskih tekstova spada na Svetu Stolicu. Hvala dragom Bogu da naši vjernici imaju liturgijske knjige na svojim materinskim jezicima ili barem na onim jezicima koji su im bliski i razumljivi. Svakako važno je slaviti Boga na svom jeziku, jer se tu radi o čovjekovom identitetu i njegovoj najdubljoj unutrašnjosti. Stoga naši župnici trebaju dati mogućnost svim nacionalnim manjinama da slave Boga na svojim jezicima, a uz to paziti na to da liturgijske tekstove, odobrene od Svete Stolice, ne preinače ili ih ne iskvare«.
Projekt: CROz dan sa nama
