Obavještavanje na jeziku romske nacionalne manjine
Obavještavanje na materinjem jeziku, samim tim i informiranje na jezicima nacionalnih manjina svrstava se u četiri temeljna prava, četiri krucijalna područja, u cilju nesmetanog funkcioniranja i razvoja svake nacionalne manjine, zagarantirano Zakonom o nacionalnim vijećima nacionalnih manjina.
Informiranje na romskom jeziku posebice je kompleksno, kako zbog širokodisperziranosti zajednice, tako i mnogih polemika oko standardizacije romskog jezika. Gotovo pola stoljeća traje proces standardizacije romskog jezika, koja je započela Deklaracijom o standardizaciji romskog jezika na četvrtom Svjetskom kongresu Roma, održanom 1990. godine u Varšavi, gdje su definirane smjernice za normiranje, standardizaciju i kodifikaciju romskog jezika. Konsenzusa po pitanju standardizacije još uvijek nema, jer u jednim krugovima protežira mišljenje kako romski jezik još uvijek nije stadardiziran, dok s druge strane postoje stavovi kako je jezik standardiziran. Međutim, problem predstavlja asmilacija Roma, s posljedicama u vidu korištenja mnogih tuđica u jeziku, u ovisnosti od zemlje ili čak dijelova zemlje u kojima žive.
Ogoromna regresija prava u području informiranja na romskom jeziku dogodila se privatizacijom medija, koja je provedena 2015. i 2016. godine – zbog načina na koji je proveden proces izlaska države iz vlasništva nad medijima značajno se umanjio opseg i kvaliteta informiranja na jezicima nacionalnih manjina, gdje je veliku štetu pretrpjelo i informiranje na romskom jeziku.
Nakon porevedne privatizacije, osnivači i izdavači medija uglavnom funkcioniraju zahvaljujući natječajima iz područja javnog informiranja tijela Republike Srbije. Velika manjkavost ovakvog vida finaciranja za razvoj, a posebice održivost u proizvodnji medijskh sadržaja na romskom jeziku je činjenica kako se sredstva po natječajima dodjejuju za nove i inovativne projekte, a ogroman problem nastaje kako održati finacijsku konstrukciju i kontinuitet u proizvodnji sadržaja nakon isteka projektnog perioda. Slika problematike posebice postaje jasnija ako se uzme u obzir kako od komercijalnih prihoda gotovo je nemogoće “preživljavanje” medija na većinskom jeziku, a kamoli na jeziku nacionalnih manjina. Posjedica projektnog financiranja reflektira se u vidu hiperprodukcije projektnih ideja i njezine realizacije, a koja se završava nakon projektnog ciklusa, bez mogućnosti financiranja istekom projektnog perioda, posebice onih manjina koje nemaju matičnu državu ili nemaju potporu matične države.
Prilikom analize opsega ostvarivanja prava na obavještavanje na romskom jeziku uzeli smo nekoliko aspekata i načina prikazivanja medijskih sadržaja korsnicima, a podijelili smo ih na:
1. medije na romskom jeziku i o Romima u Republici Srbiji;
a.) internet platforme – registrirani internet mediji
b.) mediji koji proizvode radijske sadržaje
2. medijske sadržaje na romskom jeziku, koji se poglavito emitiraju putem javnih medijskim servisima (JMS), kao i na temelju suradnje s lokalnim radijskim postajama i dnevnim tiskanim medijima s velikom tiražom.
3. medijske udruge i profesionalne institucije
4. suradnja s drugim medijima i medijskim institucijama u Srbiji.
Mediji na romskom jeziku i o Romima u Srbiji
Izdavači medija i mediji koji proizvode medijske sadržaje na romskom jeziku uglavnom su fokusirani na internernet izdanja. Pregledom registra Agencije za privredne registre postoji preko 10 internet platformi na romskom jeziku, od kojih je većina povremeno aktivna, uglavnom nakon projektne potpore. Pregledom stranica medija može se utvrditi kako su dva internet medija aktivni, s dnevnim, pa i gotovo satnim ažuriranjem podataka. Paradoks predstavlja činjenica kako nekolicina medija koji proizvode medijske sadržaje o Romima, sačinjava medijske sadržaje isključivo na srpskom jeziku, pa čak i jedan od dva najaktivnija internet medija. Samo jedan medij registriran je za proizvodnju radijskih sadržaja, odnosno kao radijski medij na romskom jeziku, dok jedna internet produkcija proizvodi internet radijske sadržaje.
Medijski sadržaji na romskom jeziku, koji se emitiraju putem javnih medijskih servisa (JMS).
Na nacionalnoj razini, odnosno, putem JMS, Radiotelevizija Srbije posjeduje televizijsku redakciju, kao i radijsku redakciju u okviru Radio Beograda 1.
Radiotelevizija Vojvodine posjeduje redakcije na romskom jeziku, emitira polusatne televizijske i radijske programe.
Lokalne radio postaje u Beloj Crkvi i Ćupriji emitiraju medijske sadržaje o Romima.
U skorije vrijeme ističe se portal Telegraf.rs koji ima podportal na romskom jeziku Romane nevimata (Romske novosti).
Na teritoriju Kosova formirana je romska TV i radijska redakcija u okviru Radio televizije Kosovo.
Medijske udruge i profesionalne institucije
Za razliku od pozitivnih primjera kojima se diči teritorij AP Vojvodine, gdje većina nacionalnih vijeća posjeduje profesionalne novinsko-izdavačke ustanove, koje subvencioniraju tijela vlasti Republike Srbije, precizirano Pokrajinsko tajništvo za kulturu, informiranje i odnose s vjerskim zajednicama, romska nacionalna manjina, kao jedna od najvećih, ne posjeduje profesionalnu medijsku instituciju ili ustanovu.
Nacionalni savjet romske nacionalne manjine sukladno Zakonu, formirao je Odbor za obaveštavnje koji broji osam članova, a skrbi o pravima i razvoju informirnja na romskom jeziku. Analizom zanimanja članova odobra može se ustvrditi kako je i u ovom tijelu, kao i kod većine drugih vijeća nacionalnih manjina, malo osoba koje su direktno ili indirektno profesionalno uključene u medijsku sferu, što je preporuka članka 7., stavak 6. Zakona, ali i temelj ostvarenja i unaprjeđenja prava, pogotovo ako se u obzir uzme kako upravo odbor za informiranje treba biti inicijator i corpus prilikom izrade Strategije nacionalne manjine u području obavještavanja.
S druge strane, medijske udruge osnovane u cilju unaprjeđenja novinarske profesije novinara na romskom jeziku i zadovoljavanja potreba informiranja na romskom jeziku i o Romima većinski stavljaju fokus na proizvodnju medijskih sadržaja, prvenstveno internet proizvoda, ali bez konkretnih mjera u cilju razvoja novinarskih kompetencija.
Pozitivan izuzetak je svakako udruga Nacionalna Asocijacija romskih novinara (NARON), koja u središte stavlja edukaciju medijskih radnika, kao i problem kako doprijeti do krajnjih korsnika zbog velike disperziranosti romske manjinske zajednice koji se nadovezuje na još veći problem asimilacije Roma.
Prema riječima Branka Đurića, predsjednika udruge, navedena dva faktora bitno utječu na usitnjavanje romske zajednice, njenu dezintegraciju i u konačnici, gubitak kulturnog identiteta članova romske zajednice.
Osnivači NARON-a su dugogodišnji novinari i rade dugi niz godina na različitim medijskim platformama, od medijskih servisa do YouTubea i društvenih mreža. Sačinjena je baza podataka koja sadrži sve relevantne redakcije, medijske produkcije, portale, televizije, radio postaje itd., i to kako u zemlji i regiji, tako i u Europi, naglašava Đurić
On dodaje kako upravo na temelju navedene baze stvaraju put ka pravljenju mreže koja bi mogla imati snažan glas na tlu Europe.
“Postoji izazov stvoriti medijski sustav koji garantira veliki šer unutar romske publike koja nije u jednoj državi i ne dijeli geografski kompaktan prostor. Internet portali bi mogli biti dio rješenja, posebice ako se ima na umu kako su prije svega mlađe generacije Roma izverzirane u suvremenim tehnologijama komuniciranja, nevezano za slabo formalno obrazovanje koje ih i dalje prati. Isovremeno s ovim procesom mora se raditi s većinskom populacijom i na suzbijanju predrasuda i stereotipa o Romima. Mediji su i na ovom polju jedan od glavnih instrumenata za postizanje cilja. CNN-ov i BBC-jev model mogu poslužiti kao paradigma kada je riječ o medijskoj inkluziji manjinskih grupa. Iskustvo afroamerikanaca vrlo je primjenjivo kada je riječ o promociji romskog pitanja i stavranju novog majndseta u većinskoj populaciji u odnosu na Rome”, objašnjava Đurić.
On kaže i kako su obuke i seminari, prije svega za mlade novinarske snage iz romskog korpusa, prioritet su asocijacije.
“Cilj je prije svega osposobiti mlade Rome i Romkinje koji pokazuju afinitet prema novinarskom poslu, da mogu u svakom trenutku stati pred kameru, izraziti svoj stav, napraviti dobar intervju, novinarsku reportažu. Također, ideja je da seminari i obuke budu posvećeni kolegama iz većinskih redakcija u cilju senzibilizacije u izveštavanju o Romima i njihovoj zajednici, jer tu vlada veliko nepoznavanje biti problema te posotoji mnogo nespretnosti u medijskom pristupu ovoj temi”, završava Đurić.
Suradnja s drugim medijima i medijskim institucijama u Republici Srbiji.
Sporazum o saradnji Udruženja novinara Srbije (UNS) i Nacionalnog savjeta romske nacionalne manjine potpisan je u travnju 2021. godine s ciljem osiguravanja punog i efikasnog uključivanja ove manjine u područje javnog informisanja, međutim upitno je je li i u kojoj je mjeri izvršena koordinacija i povezivanje s medijima na romskom jeziku i o Romima te postoje li određeni kvlaitativno-kvantitativni pomaci u informiranju od ostvarene suradnje.
Projekt se provodi uz financijsku potporu Kabineta ministra za pomirenje, regionalnu suradnju i društvenu stabilnost Republike Srbije.