Od 350 podolaca u Srbiji, 150 je u Bikovu kod Marka Tikvickog
SUBOTICA, 27. listopada 2023. (RIA CROS) – Marko Tikvicki iz Subotice na svojemu salašu u Bikovu ima 150 grla podolaca, planinske buše i vitorogu žuju, odnosno racku ovcu. Za ove tri rase je registriran uzgajivač, ali ima još konje i balkanske magarce, kako je rekao za »Hrvatsku riječ«, čisto iz hobija.
Kaže, cilj mu je stvoriti brend visokokvalitetnih proizvoda od podolskih goveda.
Matično stado podolaca Tikvicki je odlučio formirati prije devet godina jer je, kako je rekao za »Hrvatsku riječ«, te 2014. zbog poplava u Obrenovcu bilo mnogo bolesnih teladi i uginuća te dvije godine nije mogao nabaviti zdravo tele za kupovinu, a da ne donese neku zarazu sa strane. Našao je preostale podolce po Vojvodini, a određeni dio nabavio je iz Mađarske i tako pokrenuo svoj uzgoj starih rasa.
»Registrirao sam svoje gospodarstvo za uzgoj starih rasa i očuvanje autohtonih genetičkih animalnih resursa. Član sam vojvođanskog i mađarskog udruženja odgajivača podolskih rasa, te smo zahvaljujući kolegi Szabolcsu obojica uspjeli nabaviti dva bika koji su ključni za održavanje dobrih gena. Dogodilo mi se jedne godine nešto što se zove uzgoj u srodstvu, jer ima svega oko 350 grla na našem području i došlo je do genetske mutacije. Zato je ključno razbiti usko krvno srodstvo kod goveda kako bi se nastavilo rađanje zdravih teladi«, ističe Tikvicki.
Za svoja goveda Marko sam proizvodi hranu, a kao stočar ima pravo prečeg zakupa državnih njiva.
»U selu ne postoje pašnjaci, pa apliciram za državnu zemlju po pravu prečeg zakupa za stočare kako bih proizveo hranu za stoku. Koristim slamu, kukurozovinu, proizvodim zelenu hranu poput raži, zobi, kosim im svakoga dana i to jedu. Uspio sam nabaviti staru sortu modro crvenog kukuruza i od njega pravim silažu. Cilj mi je postati kao amiš: imati sve svoje i kupovati što manje sa strane. Podolci su dobri zato što imaju grubu konstituciju, neće pojesti svu hranu koja je ispred njih nego isključivo onoliko koliko im je potrebno. Genetski su predodređeni da ne budu krupne rase, kao što su buše planinske krave manjeg rasta kako bi se mogle penjati po stijenama. Talijani su od svoje grupe sivih goveda napravili tovne rase, prosto su unaprijedili ono što su imali, dok smo ih mi potpuno zapostavili. Zato ja sada bolje hranim svoje podolce, želim vidjeti koje su njihove mogućnosti razvitka«, ističe nam Marko.
Tikvicki priča kako je za srbijansku povijest važno posavsko, tj. kolubarsko goveče, ali da je ono izumrlo.
»Srbija je dobila Cersku i Kolubarsku bitku zahvaljujući upravo tom kolubarskom govedu, jer je bilo idealno zbog svoje mogućnosti vuče topova preko planina gdje su konji bili beskorisni. Bili su veći od buše, a manji od podolaca, zaista idealni, samo što je ta rasa sada izumrla. Teoretski, u nekoj daljoj budućnosti možda i krenem ukrštati ove dvije rase kako bi oživio izgubljeno goveče, samo što je problem u broju grla s kojima Vojvodina raspolaže. Minimalno je potrebno 1.000 jedinki za pokretanje takve rase zbog genetskog ukrštanja. Buša ima oko 1.700, ali podolaca samo oko 350 jedinki. Teoretski, moglo bi se surađivati s Mađarskom jer oni imaju 10.000 podolskih goveda. Za vrijeme Rusa oni nisu imali više ni jedno, nego su 80-ih i 90-ih uvezli od nas sve što su mogli, pa su od toga napravili 10.000, a mi smo svoje uništili. Mađarska je od podolaca napravila brend, imaju pašnjake u istočnom dijelu države te na njima podolska goveda preživljavaju bez dohrane. Tele se rodi u proljeće, do zime je na paši, do tada ima oko 250-300 kilograma, svu tu telad mađarska država otkupi po redovitoj cijeni iz organskog uzgoja te prave organsku hranu za bebe. Ni od čega su stvorili resurs s kojim prave prvoklasnu hranu. Zato na tim pašnjacima nemaju plemenita goveda poput charolais i limousine pasmine ili neke druge koje zahtijevaju dohranu nego koriste autohtonu rasu koja je praktički samostalna«, rekao je Tikvicki za »Hrvatsku riječ«.
Projekt: CROz Suboticu
