22. lipnja 2024. godine

Teta Marin sir

Početak obnove jedne od najstarijih crkava Srijemske biskupije

Dr. sc. Dejan Bursać, znanstveni suradnik u Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu

Teta Marin sir

Teta Marin sir

SUBOTICA, 14. siječnja 2024. (RIA CROS) – Vjerojatno svi posjetitelji bajmačke pijace dobro poznaju ovu stariju ženu, s izboranim licem i rukama na kojima se jasno vide tragovi teškog rada. Njeno ime je Marija Mesaroš (rođ. Benčik) i dolazi iz Gornjeg Tavankuta, točnije iz Vuković kraja gdje se rodila 1944. godine i gdje je završila osnovnu školu.

Odmah nakon završene škole Marija, ili kako je svi znaju, snaš Mara ili teta Mara, počinje raditi na salašu i na zemlji. Prvo su to bili poslovi vezani za dvorište, voćnjak i vinograd, a kako sama kaže – uvijek je voljela raditi s konjima i biti oko konja. Uvijek su imali i krava, njena obitelj je predavala mlijeko, ali i pravila sir koji su zajedno s ostalim proizvodima sa salaša prodavali na tržnici. Postupno, njena mama Kristina i májka Marija su je počele upućivati u tajne proizvodnje sira:

»Moj tata nikad nije muzio krave, to smo radile mama i ja. Počela sam muzit kad smo se razdilili, moj stariji brat Ivan se oženio i započo porodicu, počo je stvarat i svoje imanje. To je bilo digod '64. Imali smo pet-šest krava i tako je taj poso pao na mene i mamu. Pridavali smo mliko kad je otkup bio tu u Gornjem Tavankutu. Sićam se kako su s konjima obalazili salaše, išli su od kuće do kuće, mliko bi izneli i livali u aluminijumske kane. Još uvik imam priznanince za pridaju mlika iz tog doba, al smo između ostalog pravili i sir i nosili na pecu zajedno s jajima, voćem, mesom… Nosili smo sve što smo proizveli. Moja mama i majka su me naučile kako se pravi dobar, domaći sir«.

Snaš Mara i danas proizvodi sir. Posjeduje tri krave, a i dalje ih muze ručno, kako je naučila dok je bila mlada.

»Na dan namuzem otprilike 15-16 litara, a za kilu sira triba oko pet litara. Cina kile sira kod mene je 700 dinara. Pravim dvi vrste sira. Radim podliveni sir, za njeg koristim sirište i on je tvrđi. Taki se sir koristi za prisnac. Pravim i mladi sir, za koji se ne koristi sirište. On se ostavlja da se usiri sam od sebe (neki ovaj sir nazivaju i pućiji, mrvljeni ili švapski, prim. a.). On je masniji i njega ljudi vole mećat u kolače i pite jel je jako mekan i blag«, priča teta Mara.

Iako prima penziju i mogla bi stati s proizvodnjom, kaže kako to ipak ne planira u nekoj skorijoj budućnosti: »Neću nikad stat, radiću dok god budem mogla. Iskreno: ne prija mi kad ne radim ništa. Čak i sad, dok divanim s tobom, jedva čekam izać napolje i radit štogod. Mogla sam se davno manit svega, al ja volim živit i radit na salašu. Tu su moje životinje, priroda, mir, imam sve što mi triba. Tako da, dok sam živa biće i sira«.

Projekt: CROz dan sa nama