Bošnjačka zajednica u Vojvodini želi oživjeti svoj kulturni život

Razgovarali smo s povjerenikom Stranke pravde i pomirenja u Subotici Jasminom Ademovićem. Kao netko tko je aktivan u svojoj zajednici, gospodin Ademović je odličan sugovornik koji nam može dati jedinstveni uvid u stanje bošnjačke nacionalne zajednice u Vojvodini. Među prvim pitanjima koje smo mu postavili jeste da nam predstavi tko su Bošnjaci, odakle su došli, te koje su njihove aktivnosti na ovim prostorima, a i u Subotici posebice.

»Što se tiče glavnine Bošnjaka, prateći podatke od posljednjeg popisa pa do sada kroz migracijski saldo, glavnina Bošnjaka u Subotici su kosovski Bošnjaci i Sandžaklije. Čak bih rekao kako u nekom blagom postotku možda ima više kosovskih Bošnjaka u Subotici. Tu su naravno i Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine, iz Makedonije, Crne Gore, ima nas iz raznih krajeva. Iako se nisu svi izjasnili na popisu pučanstva, objektivna brojka Bošnjaka na području općine Subotica iznosi oko 500 do 700 pripadnika ove nacionalne manjine. Postoje i muslimani koji se i dalje ne žele nacionalno izjasniti, već koriste vjerski prefiks, jer muslimani su i Albanci islamske vjeroispovijesti, Goranci; stoga vjerska odrednica ne može decidno odrediti nacionalnu pripadnost. To je neka sprecifičnost u našem korpusu. U Gori na Kosovu postoje Goranci koji sebe smatraju zasebnom etničkom zajednicom, a u isto vrijeme na Gori postoji isti narod koji je uzeo novi općeprihvaćeni naziv za Muslimane bivše Jugoslavije, odnosno Bošnjaci. Kao i svaka nacionalna manjina, mi također imamo problem s iseljavanjem naših sunarodnika u druge europske zemlje, prije nas je u Subotici bilo oko 1.000 Bošnjaka. Mnogi su na privremenom radu u inozemstvu, a neki su se trajno iselili skupa sa svojom obitelji. Nismo zasad, nažalost, nikako organizirani. Imamo problem što udruženje Bošnjaka AP Vojvodine, Muslimanski kulturni centar Subotice i Bošnjački kulturni centar više ne funkcioniraju. Stoga s nekolicinom svojih sunarodnjaka radimo na razvijanju ideje otvaranja udruge koja će obavljati funkciju kulturnog centra Bošnjaka i time pojačati civilni angažman na ovim prostorima. Možda recimo od ovih udruga formalno još postoji, ali samo na papiru, jer su potpuno neaktivni i nitko se time više ne bavi. Zbog takve situacije u kulturnom životu naše zajednice mnogo ovisimo od Novog Pazara, jer mi u Subotici nemamo neke veze sa Sarajevom u tom pogledu. Nije na meni kao političaru da se izravno uključujem u rad nevladinih udruga, ne mogu sjediti na dvije stolice; cilj nam je animirati ljude kako bismo sami shvatili važnost rada unutar vlastite zajednice. Jedan od problema naše zajednice jeste taj što smo podijeljeni i politički, što u konačnici može predstavljati prepreku u suradnji između nas. Činjenica je također kako ne postoje autohtoni Bošnjaci u Vojvodini, jer se ni jedan naš predak nije zadržao ovdje iz vremena borbi s Austrougarima. Dakle, svi se se doselili ili iz Sandžaka, južnog Kosova, crnogorskog Sandžaka ili iz Bosne. Ono što je do nas, to ćemo se potruditi odraditi kako priliči, pružit ćemo potporu udrugama i kulturnim centrima, samo treba krenuti. Svima nam je skupa zajednički cilj očuvati vlastitost na prostorima gdje živimo«, rekao je Jasmin Ademović.

Također smo ga pitali o planovima i potrebama bošnjačke zajednice, što je ono što se smatra kao prioritet te aktivnosti koje su poduzete u tom pogledu. Kako nam Jasmin Ademović kaže, što se tiče infrastrukturnih projekata, bošnjačkoj zajednici je možda najpotrebniji prostor gdje bi mogli osnovati vlastiti medij, bio on tiskani ili možda neki web portal, čak i prostor za radio postaju koju bi mogli osnovati.

»Potreban nam je prostor gdje bismo mogli smjestiti neku udrugu koja bi se bavila našom zajednicom u Vojvodini i promidžbom kulture Bošnjaka s ovih prostora. Ima nas nekoliko tisuća deklariranih Bošnjaka u Vojvodini, u realnosti je to mnogo više. Stoga je logično da želimo osnovati neku udrugu koja bi radila na očuvanju nas i naše kulturne baštine. U pripravi je jedna sveobuhvatna udruga Bošnjaka koja bi se prije svega bavila kulturom, promocijom našeg naroda i umrežavanjem s ostalim nacionalnim zajednicama na ovom području. To će biti primarna misija ove udruge, jer budući da nismo mnogobrojna zajednica spram postotka pučanstva, moramo pokazati kako postojimo i kako smo ovdje. Bošnjaci kao zajednica u Vojvodini nisu nikako umreženi, prilično smo disperzirani, nismo koncentrirani na jednom dijelu Vojvodine, u jednom selu ili čak u jednoj mjesnoj zajednici. Jedan od ciljeva koji želimo ostvariti osnutkom kulturnog centra jest obilježavanje nacionalnih praznika Bošnjaka u Srbiji. Jedan od tih praznika je 28. rujna kada je održan Svebošnjački sabor kojim se vratilo naše nacionalno ime, tj. Bošnjak. Planiramo i neke ramazanske akcije, bajramske akcije, organiziranje književnih večeri bošnjačkih književnika, ali u dobu kada svatko gleda samo na sebe, teško je naći ljude koji će svesrdno odvojiti vlastito vrijeme zarad boljitka cjelokupne zajednice. Također, jedna od ideja jest organiziranje iftara, to je kada postimo, pa razbijamo post navečer; planiramo organizirati i bajramsko sijelo poput prela koje imaju ostale nacionalne zajednice u Subotici. Mogu se održati i projekcije raznih filmova od kulturološkog ili povijesnog značaja za Bošnjake. Kao što vidite, ideja ne manjka, samo nam je potrebno krenuti. U budućnosti jedna od ideja jest organiziranje međusobne suradnje sa Sandžakom, edukativna putovanja na kojima bi se Bošnjacima u Vojvodini približila kultura Sandžaka, jer ipak se razlikujemo. Nije isto biti Bošnjak u Vojvodini ili Bošnjak u Sandžaku. Ne može se osjetiti duh bošnjačke kulture ako si rođen ovdje i nikada nisi otišao van iz Vojvodine. Mi smo ovdje više asimilirani, ovdje se ne osjeti ramazan niti bajram, skupimo se malo poslije džamije za bajram i to je vrhunac našeg druženja. Bez aktivnih udruga nema načina da sačuvamo naš nacionalni korpus ovdje«, zaključio je Jasmin Ademović.

Projekt se provodi uz financijsku potporu Kabineta ministra za pomirenje, regionalnu suradnju i društvenu stabilnost Republike Srbije.