Književnost je put za svakog čovjeka

»Ono što je primjetno u posljednjih 10-20 godina je jedan povećan broj autora, iako književnost ne treba gledati kvantitativno, ali zaista ima dosta mladih pisaca koji se pojavljuju i polako etabliraju na književnoj sceni«, kaže Halilović

Enes Halilović iz Novog Pazara književnik je, novinar, ekonomist i pravnik. Novinsku agenciju Sanapress osnovao je 2000. godine. Godinu dana kasnije književni časopis Sent i web časopis Eckermann. Piše priče, pjesme, drame, romane. Djela su mu prevedena i izvođena na više jezika. Kao pisac višestruko je nagrađivan. Član je Slovenske akademije znanosti i umjetnosti čije je sjedište u Varni u Bugarskoj.

S Enesom Halilovićem razgovarali smo o novoj generaciji bošnjačkih pisaca.

Kakva je književna scena bošnjačke nacionalne manjine u Srbiji?

Ne možemo to promatrati izdvojeno od svjetske književne scene. Knjiga je napadnuta i brani se. Knjiga je napadnuta od mnogih trivijalnosti i beskorisnih stvari. Mnogo vremena danas se provodi u dokolici i sami ljudi kojima knjige služe njeni su neprijatelji. Tako je i među Bošnjacima. Ono što je primjetno u posljednjih 10-20 godina je jedan povećan broj autora, iako književnost ne treba gledati kvantitativno, ali zaista ima dosta mladih pisaca koji se pojavljuju i polako etabliraju na književnoj sceni. Časopisi Sent i Eckermann objavljuju autore iz čitavog svijeta, naravno i naših mladih pisaca. Način je to da oni provire u svijet i da ih svijet čita.

Vodite i školu kreativnog pisanja. Jesu li iz nje izašli neki mladi autori?

Jeste, njih tridesetak je do sada objavilo knjigu i to su vrlo uspješni mladi ljudi. Pojavi nove generacije mladih autora pri donijela su i sveučilišta koji su otvoreni u Novom Pazaru. Rekao bih da je književnost put za svakog čovjeka. Ako je netko siromah, piše pjesme, ako mu fali ljubavi, piše pjesme, ako vidi neku tešku opću situaciju, piše, ako ima neku osobnu dramu piše. Nije samo otvorenost razlog, uvjetno rečeno, procvata mladih autora već i zatvorenost. Kakva? Pa nekada i osobna. Novi Pazar je skrajnuta sredina i to je neka vrsta zatvorenosti koja ljude tjera da ispoljavaju nešto iz sebe. A i to klatno pisanja uvijek je nekako drugačije. Bilo je razdoblja kada se veliki broj pisaca pojavljivao u južnoj Srbiji, pa u Banatu, sada ovdje kod nas. Bez obzira na vrijeme u kome živimo nadam se na će uvijek biti ljudi kojima će književnost biti potrebna.

Nova generacija bošnjačkih pisaca piše na srpskom ili bosanskom jeziku?

Odabir jezika na kome će pisati i na kome će objaviti knjigu njihova je odluka. Netko objavljuje na srpskom, netko na bosanskom, srpskohrvatskom, crnogorskom, bio je jedan autor i na hrvatskom. To je osobni izbor. Od Triglava do Crnog mora mislim da se dobro razumijemo. Književnost ne treba ograničavati. Moji omiljeni pisci su Veno Tafer iz Slovenije, Franc Prešern također iz Slovenije, Slavko Mihalić, Danijel Dragojević i Miroslav Kirin iz Hrvatske. Ne vidim razlog zašto ih ne bih čitao. Nekada mi neka riječ bude manje poznata, ali ako mi se svidi, stavit ću je u neko svoje djelo. Američki pjesnik Ron Silliman kaže da je jezik prije svega političko pitanje, ali moja politika kao pisca je da povezujem ljude, narode.

Gdje mladi bošnjački pisci sebe više pronalaze, u poeziji ili prozi?

Više u poeziji. Ne znam što je razlog. Možda je lakša za pisanje, možda je njihova sudbina da pišu pjesme. Pažnja čovjeka danas je fragmentizirana, pa je poezija bliska svakome. Ima ih i koji se okušavaju u prozi. Ne mogu reći što je teže napisati. Napisati izvanrednu poeziju je jedan pojam, napisati izvanrednu prozu je drugi pojam, ali ja gledam na to kao nešto srodno. Zašto? Je li prvi čovjek koji je nešto pjevao ili govorio razlikovao prozu i poeziju. Postojao je samo nagon i ja se držim tog nagona. To je kao ljubav: kada ti se svidi neka žena, ti je voliš. Voliš je i kada je vidiš na ulici, kada vozi automobil, kada je vidiš s leđa. Tako je to i s književnošću.

Osim dva časopisa koja ste spomenuli, imaju li mladi pjesnici još negdje prilike objavljivati? Koliko je teško objaviti prvu knjigu?

U okviru časopisa imamo ediciju i svakom mladom piscu ponudimo mogućnost objavljivanja knjige. Drago mi je i kada odu kod drugih izdavača.

Projekt se provodi uz financijsku potporu Kabineta ministra za pomirenje, regionalnu suradnju i društvenu stabilnost Republike Srbije.