Religijski i etnički identitet pripadnika većinskog i manjinskih naroda
Za pripadnike nacionalnih manjina koji upisuju svoju djecu u vrtić ili prvi razred osnovne škole kao i za tu djecu kada se odlučuju koju će srednju školu upisati jedna od važnih odluka koju trebaju donijeti je i na kojem će jeziku pohađati nastavu. Hoće li to biti njihov materinji jezik ili pak jezik većinskog naroda? Podaci pokazuju da je to pitanje naročito teško za pripadnike tzv. novih manjina u Srbiji jer se oni, za razliku od pripadnika nacionalnih grupa koji su od ranije imali priznati status nacionalne manjine u manjem postotku, odlučuju pohađati nastavu na materinjem jeziku. Vjerovatno roditelji ne posežu za znanstvenim istraživanjima kada donose tu važnu odluku već na temelju nekih svojih vrijednosti, uvjerenja, iskustva i očekivanja odlučuju što je najbolje za njihovo dijete. Ipak, znanstvena istraživanja na ovu temu postoje, iako se relativno rijetko obavljaju u Srbiji, i daju odgovore na pojedine segmente pitanja kako se razvija nacionalni identitet, koliko je on važan za dobrobit djece i mladih u cjelini.
Jedno od takvih istraživanja je i istraživanje koje su proveli Sanja Stojiljković, Danijela S. Petrović i Nataša Simić čiji su rezultati objavljeni pod nazivom »Etnički i religijski identitet učenika pripadnika većinske grupe i manjinskih grupa u Srbiji«. Rad je objavljen u zborniku Neizbežnost interkulturalnosti, urednik Nemanja Zvijer, Filozofski fakultet, Institut za sociološka istraživanja u Beogradu 2024. godine.
Ovo istraživanje imalo je za cilj ispitivanje odnosa između etničkog i religijskog identiteta adolescenata pripadnika većinske srpske i tri manjinske grupe (Bošnjaci, Mađari, Romi) kao i utjecaja etničke strukture škole na razvoj etničkog identiteta učenika u Srbiji. U istraživanju je sudjelovalo 470 srednjoškolaca iz 16 škola u Srbiji, a za prikupljanje podataka korišteni su upitnici kojima se ispitivala centralnost etničkog i religijskog identiteta i stupanj razvijenosti etničkog identiteta. Također se ispitivalo i kakav utjecaj ima etnička struktura škole koju učenici pohađaju na razvoj etničkog identiteta učenika iz većinske grupe i iz manjinskih etničkih grupa.
Na temelju dosadašnjih istraživanja autorice navode da je »u Srbiji zastupljen izolacijski multikulturalizam, odnosno formalno podržavanje vrijednosti i tradicija manjinskih grupa, uz neformalnu presiju na poštovanje tradicija većinskih grupa u javnom prostoru i dozvolu za provođenje vlastitih kulturnih praksi u izoliranom i privatnom prostoru«, koji u konačnici vodi ka prihvaćanju tradicija većinske grupe na račun vlastite ili pak intenziviranju aspekata vlastitog etničkog identiteta, poput religije, radi njegovog očuvanja.
Polazeći od postojećih teorija i dosadašnjih istraživanja formiranja nacionalnog i religijskog identiteta i njihovog značaja za cjelokupni razvoj ličnosti kao i nedistatka istraživanja u Srbiji koji ispituju odnos etničkog i religijskog identiteta, kao i utjecaja škole na razvoj etničkog i religijskog identiteta učenika iz manjinskih grupa, kao glavne ciljeve istraživanja autorice su odredile: (1) utvrđivanje odnosa etničkog i religijskog identiteta, (2) ispitivanje utjecaja etničke strukture škole na različite aspekte etničkog i religijskog identiteta, (3) centralnost etničkog i religijskog identiteta i (4) stupanj istraživanja i posvećenosti etničkom identitetu, osobno uvažavanje vlastite etničke grupe i uvažavanje od drugih.
Rezultati istraživanja su pokazali da postoji pozitivna povezanost između etničkog i religijskog identiteta kao i da su istraživanje i posvećenost vlastitom etničkom identitetu povezani sa samopercepcijom i percepcijom vlastite etničke grupe od drugih. Drugim riječima, navode autorice, kod onih koji pozitivno sagledavaju vlastitu etničku grupu prisutno je i veće istraživanje vlastitog etničkog identiteta i posvećivanje istom, što je dodatno pojačano doživljajem da drugi ljudi također pozitivno sagledavaju etničku grupu kojoj pojedinca pripada. Autorice ističu da se ovaj nalaz »može razmatrati i u kontekstu razvijanja interkulturalne osjetljivosti jer potvrđuje kako je neophodno da osoba bude otvorena upoznavati i preispitivati sebe, vlastiti etnički identitet i vlastitu kulturu kako bi bila u stanju bolje razumjeti kulture drugih«. Također kažu kako njegovanje pozitivnog odnosa prema vlastitoj etničkoj grupi može pridonijeti i spremnosti za interkulturalni dijalog jer osobe koje pozitivno sagledavaju vlastitu etničku grupu u većoj mjeri smatraju da to čine i pripadnici drugih etničkih grupa.
Nalazi istraživanja potvrdili su i hipotezu da su istraživanje i posvećenost etničkom identitetu u većoj mjeri razvijeni kod pripadnika manjinske grupe. Također su potvrđene i teorije razvoja identiteta, prema kojima interesiranje za vlastiti identitet, istraživanje i posvećenost rastu tijekom adolescencije i omogućavaju formiranje stabilnijeg etničkog identiteta u starijoj uzrasnoj dobi.
Posebno relevantan nalaz ovog istraživanja, ističu autorice, tiče se relacije etničke strukture škole i etničke pripadnosti učenika u odnosu na istraživanje vlastitog etničkog identiteta. Konkretno, učenici pripadnici manjinskih grupa koji pohađaju škole čija je etnička struktura mješovita pokazali su najviše izraženo istraživanje vlastitog etničkog identiteta, u usporedbi s učenicima koji pohađaju škole drugačijih etničkih struktura. S druge strane, pripadnici većinske grupe izražavaju nizak stupanj istraživanja vlastitog etničkog identiteta u školama koje su etnički homogene, ali se njihovo istraživanje identiteta gotovo linearno povećava s etnički mješovitim školama u kojima su učenici iz manjinskih grupa brojniji. Ovaj nalaz, smatraju autorice, implicira da za pripadnike većinske etničke grupe tek susret s multikulturalnošću vodi povećanom interesiranju za vlastiti etnički identitet.
S druge strane, za pripadnike manjinskih grupa poseban poticaj za istraživanje vlastitog etničkog identiteta proizlazi iz položaja brojčane ravnopravnosti s većinskom grupom. Autorice ukazuju da etnička struktura škole, u sudejstvu s drugim pokazateljima interkulturalnosti škola (stavovi aktera obrazovnog sustava, školski program i drugo), može značajno pojačati ili obeshrabriti razvoj etničkih i religijskih identiteta.
Autorice na koncu zaključuju da veći značaj etničkog i religijskog identiteta pridaju pripadnici manjinskih grupa u odnosu na pripadnike većinske etničke grupe, kao i da je općenito veća razvijenost etničkog identiteta kod pripadnika manjinskih grupa u odnosu na pripadnike većinske etničke grupe.
Autorice ističu da je ove nalaze potrebno ispitati u budućim istraživanjima zbog ograničenja ovog istraživanja u pogledu veličine i strukture uzorka, poteškoća nedvosmislenog utvrđivanja etničkog identiteta učenika na osnovu pitanja o materinjem jeziku i drugog, ali da već i ovo istraživanje pokazuje kako je važno njegovanje raznovrsnosti i interkulturalnosti unutar školske sredine radi omogućavanja prilika učenicima za razvoj vlastitih etničkih i religijskih identiteta. To se prije svega može postići kroz stimuliranje procesa istraživanja vlastitog etničkog identiteta, njegovanje nediskriminatornih obrazovnih praksi i omogućavanje formiranja pozitivnog mišljenja i osjećanja drugih učenika o manjinskim etničkim grupama, zaključak je ovog istraživanja.
Projekt se provodi uz financijsku potporu Kabineta ministra za pomirenje, regionalnu suradnju i društvenu stabilnost Republike Srbije.