Slovaci u Vojvodini – očuvanje kulturnog naslijeđa bez premca
Predstavljanje slovačke zajednice u Srbiji obuhvaća bogatu i raznovrsnu povijest koja se proteže od kraja 17. stoljeća do suvremenih razdoblja. Slovaci su u »Donju zemlju«, današnju Vojvodinu, počeli dolaziti krajem 17. stoljeća, migrirajući u nekoliko valova iz sjeverne Slovačke nakon povlačenja Turaka iz Ugarske. Migracije su se odvijale u razdobljima 1690. – 1710., 1711. – 1740. i 1740. – 1790., a tijekom 19. stoljeća useljavanja nastavila su se izravnom migracijom iz različitih regija, bilo izravno iz slovačkih područja ili sekundarnim preseljenjem iz ugarskih područja te već osnovanih naselja u Donjoj zemlji, tragajući za boljim životnim prilikama. U novim sredinama Slovaci su osnivali vlastita sela ili se naseljavali u zajednicama u kojima su živjeli Srbi, Nijemci, Mađari, Rumunji i drugi narodi, a pritom su neumorno nastojali očuvati svoje kulturne tradicije, običaje i društvene norme koje su donijeli iz svoje matične domovine. Većina doseljenika bila je evangeličke vjere, oslanjajući se na učenja Martina Luthera i koristeći Bibliju napisanu arhaičnim češkim jezikom, što je značajno oblikovalo njihov duhovni i obrazovni život. Ubrzo nakon izdavanja Tolerantnog patenta 1781. godine Slovaci su počeli graditi crkve, molitvene domove i škole, čime su očuvali materinji jezik i tradicionalne vrijednosti. U vrijeme prosvjetiteljstva, kada su ideje o unaprjeđenju obrazovanja i kulture podržavali i bečki dvor i Jozef II., slovačka inteligencija igrala je ključnu ulogu u kulturnom životu, surađujući sa srpskim prosvjetiteljima i doprinoseći osnivanju prvih gimnazija, učenih društava i izdavačkih inicijativa. Tijekom 19. stoljeća, Slovaci, potomci prvih doseljenika, organizirano su se angažirali u stvaranju kulturnih institucija, osnivajući knjižnice, kazališta, čitalačka društva i udruženja koja su pomagala očuvati i razviti narodnu tradiciju kroz nošnje, zanate, pjesme, legende i običaje prenošene s koljena na koljeno. Nakon Prvog svjetskog rata, s raspadom Austro-Ugarske i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Slovaci su se našli u novom društveno-političkom okruženju koje je stimuliralo razvoj institucionalnih osnova njihove zajednice – u Petrovcu su osnovani slovačka gimnazija i tiskara, a organizirane narodne svečanosti omogućile su prezentaciju njihove kulture. U međuratnom razdoblju i nakon Drugog svjetskog rata do tada djelujuća društva i udruženja objedinjavala su se, čime su nastajali uvjeti za daljnji kulturni razvoj kroz izdavanje tjednika, osnivanje etnoloških zbirki, kao i programa na radiju i televiziji, dok su galerije i muzeji dodatno afirmirali identitet zajednice. Devedesete godine donose izazove u vidu devalvacije kulturnog života, ali i obnovu rada Matice slovačke te obnavljanje Slovačkih narodnih svečanosti, dok je jubilej od 250 godina prisutnosti Slovaka u Vojvodini, obilježen 1995. godine, postao simbol njihovog upornog duha. Demokratske promjene nakon 2000. godine omogućile su delegiranje nadležnosti s državnog na manjinski nivo, čime je uspostavljen adekvatan model kulturne autonomije, a popisi stanovništva potvrđuju da u Srbiji živi oko 59.000 Slovaka, pri čemu najveći broj obitava u Vojvodini. Danas se koordinacija slovačke kulturne infrastrukture obavlja iz Novog Sada, dok se značajni kulturni događaji organiziraju u trideset šest naselja u Bačkoj, Banatu i Sremu. Institucije poput Galerije „Zuska Medveđova“, Matice slovačke, Galerije naivne umjetnosti, Muzeja vojvođanskih Slovaka i Slovačkog kazališta, zajedno s brojnim amaterskim društvima i privatnim inicijativama, svjedoče o vitalnosti zajednice koja je očuvala svoje tradicije, a istovremeno razvija nove stvaralačke potencijale. Uz pomoć državnih institucija, podršku Slovačke Republike i neumoran rad predstavnika zajednice, Slovaci u Srbiji danas uspješno integriraju svoje specifične kulturne karakteristike u multietnički mozaik Vojvodine i cijele Srbije, nastavljajući njegovati bogato kulturno naslijeđe i doprinoseći raznolikosti umjetničkih i društvenih izraza.
Matica slovačka u Jugoslaviji osnovana je u Bačkom Petrovcu 18. svibnja 1932. godine. U to vrijeme Matica je brojila 360 redovitih članova, a za prvog predsjednika izabran je dr. Jan Buljik. Nastanak Matice bio je uvjetovan željom za produbljivanjem kontakata između Slovaka u Jugoslaviji i Slovačke. Matica slovačka u Jugoslaviji je 1948. godine dobila suglasnost Narodne skupštine AP Vojvodine za otvaranje etnografskog muzeja, čiju su osnovu činili predmeti prikupljeni u sklopu izložbi Udruženja čehoslovačkih žena, ali i predmeti sakupljeni na poziv Matice slovačke. Zbirka je od samog početka prolazila kroz turbulentno razdoblje, mijenjala je nazive i vlasnike. Ipak, muzej je svečano otvoren 1949. godine tijekom Slovačkih narodnih svečanosti, čime je započeo pisati vlastitu povijest. Matica slovačka i danas aktivno radi na očuvanju slovačkog identiteta i razvoju društvenog položaja Slovaka, osobito u područjima obrazovanja, kulture, umjetnosti te slovačkog jezika i pisma.
Spomenici kulture koji svjedoče o povijesno značajnim događajima i istaknutim osobama slovačke vojvođanske zajednice predstavljaju neizostavan dio kulturne baštine Slovaka u Vojvodini.
Jedan od najznačajnijih objekata kulturne baštine je najstarija kuća u Bačkom Petrovcu, izgrađena 1799. godine. Od 1970. godine postala je dio muzejske zbirke Narodnog muzeja u Bačkom Petrovcu, a danas služi kao autentičan primjer slovačke narodne arhitekture iz razdoblja kada su se Slovaci naseljavali na područje današnje Vojvodine.
Uz ovu povijesnu građevinu značajan dio kulturne baštine čine i spomen-ploče te biste posvećene velikanima slovačke vojvođanske kulture, koje svjedoče o bogatoj kulturnoj i povijesnoj tradiciji ove zajednice.
Značajan dio kulturne baštine vojvođanskih Slovaka čine galerije u kojima se čuvaju i izlažu slike, skulpture i druga umjetnička djela slovačkih autora iz Srbije. Najstarija ustanova ovog tipa je Galerija naivne umjetnosti u Kovačici, koja je pod nazivom Galerija narodnih slikara osnovana još 1955. godine pod okriljem Doma kulture »3. oktobar«. Bila je to ujedno i prva seoska galerija slika u tadašnjoj Jugoslaviji.
Za razliku od Kovačice, gdje svoja djela stvaraju i izlažu svjetski poznati samouki slikari naive, u Bačkom Petrovcu počinje se razvijati djelatnost akademski obrazovanih umjetnika. Upravo zbog toga, galerije osnovane na području Bačkog Petrovca nose imena prvih slovačkih akademskih slikara u Srbiji: Galerija »Karol Miloslav Lehotski« i Galerija »Zuska Medveđova«. Galerija »Zuska Medveđova« ujedno je i organizator najznačajnije likovne manifestacije vojvođanskih Slovaka – Bijenala slovačkih slikara u Srbiji.
Festivali vojvođanskih Slovaka – središta kulturnih zbivanja
Festivali su za slovačku zajednicu u Srbiji mnogo više od običnih kulturnih događanja – oni su svečani trenuci okupljanja i središta društvenog života. Zahvaljujući svojoj raznovrsnosti, ciljnim skupinama i mjestima održavanja, festivali su postali svojevrsni orijentiri u godišnjem kulturnom kalendaru vojvođanskih Slovaka. Godina započinje Susretima u pivničkom polju, gdje se okupljaju izvođači izvorne slovačke pjesme iz cijele Vojvodine, odjeveni u bogato ukrašene narodne nošnje. Ova manifestacija svake godine privlači veliki broj ljubitelja tradicionalne glazbe. Zimski period obilježavaju kazališni festivali – Smotra slovačkih kazališnih ansambala, koja se svake godine održava u drugom mjestu, te festival Pozorišne inscenacije autora s Donje zemlje u Pivnicama. Dolaskom proljeća u Bačkom Petrovcu održavaju se „Proljetne note“, manifestacija posvećena klasičnoj glazbi. Nedugo zatim, u Gložanu ili nekom drugom slovačkom naselju, održava se najveći glazbeno-folklorni festival „Tancuj, tancuj...“, koji okuplja brojne izvođače i posjetitelje. Ljetni praznici započinju u Kisaču, na festivalu „Zlatá brána“, koji je posvećen dječjem folkloru i scenskim izvedbama. Prvi vikend u kolovozu rezerviran je za Slovačke narodne svečanosti, manifestaciju koja obuhvaća razne kulturne sadržaje, među kojima istaknuto mjesto zauzimaju glazbeni i folklorni programi. Jesenski mjeseci donose nova glazbena ostvarenja, osobito u popularnim žanrovima. U listopadu se u Selenči održava festival popularne glazbe „Zlatni ključ“, koji izvođačima i autorima donosi priliku da predstave svoje nove skladbe. U tom razdoblju učenici osnovnih škola sudjeluju na festivalima poput „3xĎ“ u Staroj Pazovi i „Leti pesmo peti“ u Kovačici. U Bačkom Petrovcu, u organizaciji Galerije Zuzke Medveđove, održava se Likovno bijenale, jedno od najvažnijih likovnih događanja u slovačkoj zajednici. Festivalska godina završava se Festivalom lirskih pjesama, najmlađom manifestacijom u ovom nizu, koju podržava Radio Vojvodina, a održava se u novosadskom Studiju M. Ovi festivali danas se smatraju događajima od iznimnog značaja za slovačku nacionalnu manjinu. Njihovu organizaciju vode razne udruge građana, kulturno-umjetnička društva i kulturni centri, koji svojim predanim radom osiguravaju očuvanje i promociju slovačke kulturne baštine u Vojvodini.
Projekt se provodi uz financijsku potporu Kabineta ministra za pomirenje, regionalnu suradnju i društvenu stabilnost Republike Srbije.
Foto: Zavod za kulturu vojvođanskih Slovaka