Tatjana Horvatić, Ministarstvo kulture i medija Hrvatske
ZAGREB, 5. siječnja 2024. (RIA CROS) – Hrvatska zajednica u Srbiji započela je prije deset godina sustavnije istraživanje, prikupljanje i promoviranje svoje nematerijalne kulturne baštine. Od tada je sačinjen Registar nematerijalne kulturne bašine te zajednice s 22 elementa, koji su predstavljeni u katalogu i na izložbi »Živa baština«, na mrežnim stranicama ZKVH-a te u promotivnim filmovima. Također, u organizaciji Zavoda nedavno je u Subotici održan i seminar na temu »Nominacija nematerijalne kulturne baštine – iskustva i izazovi u Hrvatskoj i Srbiji«.
Jedna od predavačica bila je i Tatjana Horvatić, voditeljica Službe za pokretnu, etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Do danas je u Registar kulturnih dobara upisano ukupno 223 nematerijalnih kulturnih dobara od kojih je sedam zaštićeno Rješenjem o preventivnoj zaštiti, a 216 ima trajnu zaštitu Rješenjem o utvrđivanju svojstva kulturnoga dobra.
»Trenutno je u proceduri oko 20 prijedloga za upis u Registar, a konačan broj je teško predvidjeti, budući da ovisi o zainteresiranosti zajednice i nositelja, njihovom prepoznavanju svoje baštine kao važnog dijela identiteta i naravno prijavi za upis te odluci Stručnog povjerenstva. Kao i u drugim državama najveći problemi su globalizacija, razne promjene u životnom i društvenom kontekstu određene zajednice, depopulacija ruralnih prostora, iseljavanje, suvremene tendencije u razvoju društva. U tom smislu je zaštita nematerijalne kulturne baštine izrazito važna, jer radi na očuvanju različitosti i specifičnosti određenih područja, održavanju identiteta te čuvanju znanja i vještina koje su ljudi stjecali stoljećima, a koji zbog navedenih problema i izazova na bilo koji način mogu biti ugroženi, pa i nestati«, ističe Horvatić.
Na nedavnom seminaru u Subotici ukratko je predstavljen i Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji.
»Projekt ‘Živa baština’ je dobar primjer kako institucija brine o baštini, umrežava, uključuje, ali i educira lokalnu zajednicu. Projekt se oslanja i na istraživanja stručnjakinja iz Hrvatske dr. sc. Milane Černelić, redovite profesorice i dr. sc. Marijete Rajković Iveta, izvanredne profesorice Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koje se temom Bunjevaca u Vojvodini bave i kroz znanstveni projekt, pa je njihov doprinos u stručnom smislu inventarizacije, prepoznavanja i valoriziranja nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Vojvodini dragocjen. Dodala bih i suradnju dr. sc. Ivane Kurtović Budja s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Angažman Zavoda, lokalne zajednice, pojedinaca i struke očekivano je morao polučiti ovako kvalitetan rezultat kao što je Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji. On je ne samo svojevrsna baza podataka nego je ujedno i kvalitetna podloga za daljnje postupke upisa u nacionalni registar«, navodi ona.
Na seminaru je bilo riječi i o slučaju običaja subotičke Dužijance koju predstavnici dvije etničke zajednice – i Hrvati i Bunjevci – nastoje upisati na Listu elemenata nematerijalnog kulturnog naslijeđa Srbije te tu onda dolazi do prijepora i zastoja.
»Hrvatski etnolozi konzervatori uključeni u pomaganje upisa Dužijance u Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji su se afirmativno postavili prema ovoj problematici i svoj stav potvrdili sudjelovanjem u savjetima, stručnoj pomoći i izravnim uputama kolegama u Subotici. Struka smatra da prijedlog upisa Dužijance u Registar nematerijalnog naslijeđa Srbije nije sporan i da sadrži sve elemente potrebne za njezino vrednovanje kao nematerijalnog kulturnog dobra. Naravno da razmimoilaženje različitih zajednica koje su prijavitelji može biti problem i da su međusobno razumijevanje i dijalog potrebni«, kaže, među ostalim, Tatjana Horvatić.
Projekt: CROz dan sa nama
